Radikalna prostatektomija je hirurška procedura koja se izvodi u općoj anesteziji. Rez na koži izvodi se na prednjem trbušnom zidu, od „pupka“ (umbilicus) do iznad

pubične kosti. Hirurg će prvo izvaditi limfne čvorove u blizini velikih krvnih sudova, a potom odvaja prostatu od okolnoga tkiva. Nervi koji kontroliraju erekciju prolaze

s obje strane prostate. Nervi će biti pošteđeni ukoliko se prostata zahvaćena karcinomom može odvojiti uz poštedu nerava. S druge strane, moguće ih je sačuvati na strani koja nije zahvaćena karcinomom. Uretra (mokraćna cijev preko koje se prenosi urin iz mokraćnoga mjehura prema penisu), siječe se blizu prostate, te se potom prostata odvaja od rektuma i mokraćnog mjehura. Potom se uretra spaja s mokraćnim mjehurom. Drenaža zdjelice osigurava smanjenje nakupljanja tekućine u zdjelici i rana se zatvara.

Rizici radikalne prostatektomije

• Rizik koji je vezan za primjenu anestezioloških lijekova i opće anestezije.
• Rizik od neželjene reakcije pri primjeni bilo kojega lijeka. Uobičajeni neželjeni efekt uključuje blagu glavobolju, crvenilo, mučninu, povraćanje, tečne stolice i zatvor

(opstipacija).

Radikalna prostatektomija ima opće rizike i ograničenja:

• Rizik nastanka ugruška u venama donjih ekstremiteta (noge) praćene otokom i bolom. Ukoliko se dio ovoga tromba odvoji postoji mogućnost prijenosa do pluća i razvoja plućne embolije što prouzrokuje kratkoću daha. Postoji rijetka mogućnost nastanka smrti zbog plućne embolije.
• Rizik nastanka malih zona kolapsa u plućima, što zahtijeva fizioterapiju.
• Postoperativna rana može biti zahvaćena infekcijom praćena crvenilom, bolom i otokom i često izlučivanjem iscjetka na rani. U slučaju razvoja infekcije postoji mogućnost ponovnoga otvaranja rane i produžene primjene antibiotika.
• Rizik nastanka urinarne infekcije koja zahtijeva dodatnu primjenu antibiotika.

Radikalna prostatektomija ima sljedeće specifične rizike i ograničenja:

• Veoma bogata vaskularizacija prostate podrazumijeva mogućnost nastanka obilnoga krvarenja tijekom operativnoga zahvata uz potrebnu primjenu krvnih derivata

(transfuzija krvi) ili postoji mogućnost ranijeg skladištenja Vaše krvi, te primjene i korištenja u iste svrhe.

Ukoliko su nervi koji kontroliraju Vašu erekciju oštećeni ili presječeni tijekom operativnoga zahvata, postoji velika vjerojatnoća od nastanka teškoće s erekcijom nakon operacije. Ovo može biti privremeno ili trajno, ali se može pokušati primjena lijekova u tretmanu erektilne disfunkcije kod nekih muškaraca. Spontani oporavak erektilne disfunkcije može nastupiti nakon 12 mjeseci.

Teškoće pri kontroli akta mokrenja kad se urinarni kateter odstrani nakon operativnoga zahvata te pojave nevoljnog curenja urina (inkontinencija). Manji stupanj inkontinencije uobičajen je i rješava se tijekom 12 mjeseci nakon operativnoga zahvata, dok je teška inkontinencija rijetka. Kod teške inkontinencije postoji mogućnost nošenja pelena i uložaka za odrasle ili naknadnoga operativnog zahvata radi tretmana teškoga oblika inkontinencije.

Postoji mogućnost nastanka ožiljka oko vrata mokraćnoga mjehura i nove anastomoze vrata mokraćnoga mjehura i uretre (mokraćne cijevi). Ovo stanje može prouzročiti teškoće u eliminiranju urina. U tom slučaju potreban je operativni zahvat u općoj anesteziji, te se ova procedura može ponavljati u više navrata.